Čarolija

Zbirka priča

„...Početkom devedesetih društveni život moga grada zbivao se u trouglu čije su vrhove činili diskoteka Gaj, tačno između isusovačke gimnazije, pravoslavne crkve i pripadajućeg groblja, zatim kafana La Miraž u prizemlju zgrade pozorišta, ispod brežuljka na kojem su jedno do drugog stajali katoličko, jevrejsko i muslimansko groblje, a na kraju red klupa uz drevno mezarje na kojima se svake ljetne noći sjedilo do jutra, kao na moru. U središtu ovog zamišljenog trokuta bilo je kafić Konak, izgrađen na mjestu srušenog vezirskog dvora.

U to doba ja sam bio pučkoškolski deran kojem su pomenuti lokaliteti bili poznati jedino kao neposredni susjedi naših dječačkih sportskih borilišta. Naime, uz gimnaziju su bili košarkaško i fudbalsko igralište i mi smo igrajući noću znali čuti muziku iz Gaja, iza La Miraža bio je rukometni teren, a kraj klupa smo prolazili vraćajući se kući umorni, rumeni i znojni.

Svi smo željno čekali takozvanu malu maturu i upis u srednju školu, jer se to smatralo nekakvom neformalnom inicijacijom u veliku raju. Kao srednjoškolac mogao si bez zazora pohoditi Gaj, La Miraž i klupe. Žudili smo za prvim kafama uz cigaru, za pivama i dugim noćnim razgovorima u one tople noći kad ti ni u tri ujutro nije hladno u košulji kratkih rukava. Ali, nije nam bilo suđeno bezbrižno odrastanje. Počeo je rat.“